Пређи на главни садржај

Stav br. 1

Antikapitalizam kao nulta institucija

Nisam "levičar" nego antikapitalista. Ima toliko njih koji su kao ja - štaviše uvek smo mi većina. U našoj političkoj struji ima mnogo podstruja ali sve nas karakteriše jedno - želimo bezuslovnu smenu kapitalističkog proizvodnog odnosa novim, socijalističkim, načinom proizvodnje u kojem bi radnici bili vlasnici sredstava proizvodnje i čija bi potpuna izgradnja dovela do ukidanja države i klasa.
"Levičar" je ime koje je diktatura buržoazije nametnula neoliberalnoj javnosti da bi jednim terminom opisala, tj. pojmovno sabila, sve leve rubove njenog "ekstremnog centra" i ono levlje od njih. Nikada u istoriji centar nije obuhvatao tako širok dijapazon konzervativaca, krajnje desnice, tradicionalnog centra, liberala, levih liberala i socijaldemokrata. Naš problem i razlog zašto insistiramo da smo antikapitalisti je zato što buržoaski pojam "levica" pokriva sve od levog liberalizma i socdem do levog komunizma i anarhizma. To je neodrživ pogled na politički spektar - održiv je onaj koji gleda političku sferu iz perspektive goreopisanog antikapitalističkog minimuma. Nulta pozicija, centar političke sfere, jeste samo ukidanje kapitalističkog načina proizvodnje.

Sve što je otvoreno za snaženje i reformu kapitalizma je desno od nas. Sve što ima neki neodređeni (čitaj "levičarski") odnos prema kapitalizmu a zapostavlja svoje naučnoteorijsko znanje, sve što tupi sečivo svoje pobune umesto da ga oštri teorijskom i političkom praksom, sve što tako reprodukuje vladajuću ideologiju bez kritičke svesti i bez prakse samokritike, sve ono što na taj način ne-otvoreno doprinosi reprodukciji kapitalističkog proizvodnog odnosa, sve to je desno od nas.

Labrus

Коментари

Популарни постови са овог блога

Sranja koja buržuji izgovaraju, epizoda: "Vučić i medijski mrak"

Od fraze ka analizi:   Sigurno često čujete tezu da "opozicija ne može da pobedi SNS zato što narod gleda tv i ne zna kako nam je u zemlji". Nema gore izmišljotine koju nam je uvalila buržoazija i njihova "inteligencija". Ako se ta kvazi teorija dosledno primeni, pa uzmu u obzir sati koje Vučić-SNS provode na televiziji, logično bi bilo da publika ne samo da ne vidi sav kriminal, otimačinu i izrabljivanje (koji je već odavno tu - u njenom komšiluku), nego i da, na tragu optimističkog tona, zlatnodobaške groznice, podrška njemu ne bude milion i po, dva, koliko ima 2016. i 2020., nego tri, četiri ili čak pet milona. Naravno, stvari ne stoje tako, zato što osim medija, kojima jedan deo sigurno jako veruje (jer želi da veruje), mnogo veći deo odavno ne veruje ni u jedan oblik političke propagande niti bilo kojeg obraćanja koje im dolazi od nekoga koga označavaju kao "političara". Postoji određena pragmatičarska logika kojom se rukovode mase stanovništva - među

Otvoreno pismo članstvu Partije radikalne levice

Dragi drugovi i drugarice, graditelji Partije radikalne levice Obraćamo vam se ispred kolektiva onih običnih članova i vršioca funkcija u PRL-u koji su predvodili napore za ujedinjenje levice i podizanje njene borbe na viši nivo. Pišemo vam iz malih mesta gde su se razvijali štrajkovi i ekološke borbe, gde se rizikovalo i gde se zbog učešća u partiji gubio posao. Odnosi u vrhu naše partije dugo su bili nezdravi ali događaji iz februara i marta su prevazišli te okvire i postali destruktivni. Zato kažemo: Nameštanje glasova i “kupovina poverenja” članstva na osnivačkom Kongresu, konstantno potpirivanje mržnje među članstvom, zavođenje i manipulacija, nameštanje “svojih ljudi” na funkcije u organima... samo su deo repertoara zlonamernih, nedrugarskih, nezakonitih i nestatutarnih radnji koje je primenjivalo Predsedništvo PRL od osnivanja organizacije u septembru prošle godine. Konflikt na relaciji Predsedništvo - Glavni odbor je eskalirao nakon meseci narušavanja međuljudskih odnosa na sas

10.MAJ – DAN POBEDE LIBERALIZMA NAD SVIMA

Juče smo slavili 9. maj, Dan pobede nad fašizmom, a danas 10.05. fašizma više nema – slobodni smo. No, šta je fašizam? Zlo, đavo? Ne. Fašizam, kako nam se javio početkom 20. veka (istorijski fašizam), je proizvod jednog konzervativnog prevrata koji predstavlja sistemski odgovor kapitala na komunističku revoluciju. Uprkos popularnim liberalističkim mitovima, on nije pokret radničke klase već pokret frustrirane „srednje klase“, lumpenproletera (batinaša, kriminalaca, paupera) i tek delova (reakcionarne) radničke klase uz neizostavni blagoslov krupnog kapitala i vojske/policije. NASILNE NASLADE NASILJEM SKONČAĆE Taj put „reakcionarne modernizacije“ se nasilno uspostavljao i nasiljem je ukinut – kako od onih koji su se protiv njega borili od 1920ih, tako i od onih koji su tu rušilačku, rasističku i imperijalističku opciju mazili i hranili (od anglo-američkog finansijskog kapitala preko katoličke crkve pa sve do izumitelja i taktizera „socijalizma u jednoj zemlji“ Staljina). Istorijski nedu